Darovanom konju se ne gleda u zube. Ali ako konj ima slomljenu nogu i pseću ogrlicu protiv buha, onda nešto nije ok i treba mu kontrolirati zube.
Naručim skoro 100€ različitih umaka iz UK, treba nadzirati konkurenciju, jelda i dobijem ovu četvoricu gratis. Inače sva 4 umaka su se mogla kupiti za 4 dolara.
Par dana kasnije stignu umaci, i otvorim skoro sve osim njih. Niti su me privlačili niti sam imao želju kvariti prijevremene božićne umake/poklone. Kada sam napokon degustirao sve umake koji imaju nekakav pedigre iza sebe, došao je trenutak da se otvore i ova četvorica.
Plastična bočica je veliki minus. Čak i voda se nakon nego vrimena ‘upali’ u plastici, a pogotovo ljuti umak.. ali preko svega toga bi se moglo i prijeći da nisam probao umake.
Prvo kapljicu na prst, pa poslije bočicu na cug. Sriracha nakon ovoga više nije na zadnjem mjestu. Ne samo da je miris jeftin, nego je okus razvodnjen, kisel, ‘tufinast’, gorak i odbojan. Sve to osjetite na jeziku unutar par sekundi. Da sam mogao, pljunuo bih odma.
U ekipi je postojala šala za loša vina. ‘Čuli smo da je u ‘Ribaru’ pronađeno grožđe.’ Za ovaj umak bi vrijedilo isto to, samo zamijeniti grožđe s ljutim paprikama. Mene pak najviše podsjeća na otpadne vode koje nastaju pri ispiranju cijevi kroz koji prolazi Sriracha. Ali koliko vidim, nisu tvornice iste, što znači da se ovdje možda ispiru noge, ruke i ljute peprike, a od tih otpadnih voda s par začina rade i ljuti umaci.
Mislim da u HR jeziku ne postoji dovoljno dobra riječ koja bi opisala odbojnost Jalapeno umaka. Refleks na povraćanje je bio gotovo sekundaran.
