2. Čili festival , Šmarje pri Jelšah
Proteklih nekoliko tjedana sezona ljutih paprika je dosegla svoj vrhunac. Uz redovita branja, preradu, kuhanje ajvara i pakiranje umaka na svoja leđa smo nabacili i 2 putovanja. A onih par minuta slobodnog vremena smo posvetili narudžbama, pakiranjem paketa i dostavama. Kupci kao kupci nemaju obzira prema nama, ali to je ok jer mi od njih stvaramo ovisnike o ‘jutoj spizi. Složit ćete se da je najgore kad se diler ne javi na telefon i ne ispoštuje dogovor… e pa mi smo svaki dogovor ispoštovali i svaku narudžbu odradili, kao dileri ljutine s pedigreom.
U svom tom gustom rasporedu i fermentiranju svoje papke smo odveli na dva zajebano-ljuta eventa. Prvo putovanje, prvi sajam ikad ‘Jute Spize je bio drugi Čili Festival u malom Slovenskom mjestu Šmarje pri Jelšah. Iskreno nismo previše očekivali ali trebao nam je predah od silnih ajvara, a i polako nam se smučilo od para fermentiranih umaka.
A kako bolje doživjeti neko mjesto nego se kvalitetno ugostit s lokalnom pivom i jelima, tako da Sloveniju nismo prihvaćali ispod 3 dana ludila. Prvi dan smo se klasično upoznali i opili s organizatorima čili festivala. Prvi put smo tu, treba nazdraviti više puta.
Drugi dan je trebalo nešto posla odraditi, a Slovenci su nas za dobro jutro iznenadili. Skoro 30 prizvođača ljutih umaka i hrane!! Mislim jebote.. Sigurno je potražnja glavni okidač za ovako velik broj ljutih brendova. Malo smo u šoku i nevjerici gledali starije osobe, pa i one mlađe kako ‘uživaju’ u 3PM ljutom umaku. Naravno samo su se oni najhrabriji odlučili da ga i kupe. No nešto drugo nas je poprilično iznenadilo, a to je manjak fermentiranih umaka.
Slovenija ima trend kuhanih umaka, te se veliki broj brendova zasniva na vočnim temeljcima koji imaju ljutinu. A mi večinu naših stvari fermentiramo… čak i ono što kuhamo koristimo fermentiranu osnovu tako da je veliki dio naših umaka kisel i slan, nešto što smo mi uzimali zdravo-za-gotov. S obzirom da taj trend nije aktualan u Sloveniji primili smo dosta dobrih kritika na naše V5,V6 te Partencu i Fumadu, sve redom fermentirani umaci bez puno sastojaka. Očekivat je bilo da ljubiteljih vočnih umaka ne pronađu sreću na našem štandu no to je ok. Ukusi su različiti i drago nam je bilo što smo bili prava alternativa na tom sajmu.
Taj dan smo naravno završili s nekoliko rundi pive u društvu Adama Šerca, alfa i omege Slovenskog Čili pokreta, točnije administratora facebook stranice ‘Čudoviti svet čilija ®’. Razmjenili smo puno priča, a ujutro smo jeli palačinke s ljutom LinoLadom. Zaista jedan predivan vikend popunjen novim iskustvima i novim poznanstvima.
Po povratku nam je ostalo točno 15 dana do drugog javnog pojavljivanja. Trebalo je napuniti lager i spremiti se na nove narudžbe.
Novi Sad , Najljući čovjek u gradu
Osmi listopada tako rezerviramo za Novi Sad, Srbiju. Kako već neko vrijeme tamo naše umake koristi TOSTER BAR, prirodno je bilo da ih počastimo jednim ljutim danom. Isto kao i s slovenima tako ni ovdje ne prihvačamo ništa ispod 3 dana. Dva dana su se uglavnom svodila na putovanje, ali je zato subota 08.11. bila rezervirana kao dan za pamćenje.
TosterBar nas je večer prije najeo burgerima, a na dan samog ljutog natjecanja ponovno najeo burgerima. Za večeru su nas isto tako čekali burgeri… mozda zvuči dosadno ali sigurno nije bilo tako. Jednostavno njihovih burgera nikad dosta. Nakon svih tih craft burgera i craft pive raspakirali smo štand i složili umake za degustaciju. Na kraju se degustacija pokazala totalno nepotrebnom. Veliki broj ljudi stigao je da kupi umak i već su bili upoznati s okusima. Ubrzo smo vidjeli da štand nikako ne ide na dobro.. previše smo prodali u kratkom periodu. A kroz sat-dva nestali su prvi proizvodi. Prvo PRASE pa potom 3PM i ROG-minirunda. Neočekivano dobra prodaja i dobro druženje s kupcima.
Oko 17h je bio zakazan ČILIMARATON, natjecanje u jedenju ljutih paprika u našoj organizaciji. Osmorica hrabrih su zauzeli svoja mjesta i natjecanje je startalo s običnom Cayenne paprikom koja mjeri samo 40.000 SHU, a nakon toga krenulo se na Habanero papriku koja varira oko 300.000 SHU. Patnja je već tada bila lagano prisutna pa smo natjecateljima ponudili šalšu super-ljutih paprika i 3PM umaka na krekeru.. samo malo da okuse paprike koje tek dolaze.
Prve dvije od pola miljona SHU su bile Habanero Chocholate i Pimento de Nayede. Polako su dobrovoljno dvojica odstupili. Nakon toga smo se prebacili na čokoladni i obični Ghost pepper kako bi samo najjači ostali. Ubrzo su samo trojica ostala pa smo krenuli odmah na kraljicu, Carolinu Reaper tako da je sklonimo s puta. Patnja je tada poprimila suze i malo crveniju boju na njihovim licima. Skrivanja nije bilo. Pobjednik natjecanja tu je malo pokazao emocije. Kako smo u ranijoj fazi udrili 2.2 M SHU trebali smo malo u rikverc s Trinidad Scorpionima i slicnim paprikama.. ubrzo je samo jedan ostao i ponio kući nagradu od 10.000 dinara i zgodan pehar.
Domaćini iz TosterBar-a nas nisu tako lako pustili doma tako da smo taj dan završili s NovoSadskim Festivalom Craft pive. Ono što je trebala biti većer za pamčenje na kraju je se ne sjećam uopće (samo nekih fragmenata kroz maglu).. No sve u svemu posjet Novom Sadu je otvorio nove obzore, spojio nas s novim prijateljima i suradnicima. Najvažnije od svega, nadam se da smo s ovim posjetom dali i drugima ideju, pa se tako nadamo i procvatu čili scene na prostorima Srbije. Za sad ako se ne varam Srbija ima dva brenda u svojim početcima, iskreno se nadamo večem broju i čili festivalu u Srbiji. 🙂 Jer piva je dobra, hrana još bolja tako da nam treba jako malo da stignemo ponovno.
