Danas u razgovoru s ljubiteljem feferona dođem do zaključka da sve više i više ljudi forsira ‘ljutinu’, kao primarnu ocjenu pri kupovini feferona/umaka/džemova/ ili bilokojeg drugog oblika prerađenih feferona.
Dakle, na proizvod je dovoljno staviti imaginarni heat rating 9/10, napisati da su korištene habanero/carolina/ghost.. papričice i eto garantirano misto na polici u kauflanda. Igrom slučaja, uistinu takvi umaci budu i zajebani igrači, ljuti kao sam vrag, iako sam se u pola slučajeva susreo s habanero umacima blažima od original Tabasco umaka. No to trenutno nije poanta.
Ne znam koliko je ljudi imalo priliku razrezati jedan superhot nožem, pomirisati ga i uživati u svježini, mirisu i samom okusu. Pogotovo habanero ili carolina reaper. Do sada još nisam probao umak koji me zadovoljio na način kao svježi plod. Istina, Tabasco Habanero je jebeno ukusan i dobar umak, ali ni blizu ne prenosi užitak svježe papričice. Kod umaka kao da postoji razina do koje su ugodni (miris, osjet, osjećaj vrućine na jeziku). Do neke razine uživam u njima, teksturi, sitnim detaljima u okusu.. perverzija živa. Jedan takav je Blairs Chipotle, IMHO najbolji umak koji postoji. ‘Sramotno’ je za njega što ima po nekim kriterijima strahovito malen heat rating. Negdje u blizini original Tabasco umaka. Neovisno o tome, davim se u njemu.
Tržište traži ‘heat-rating’ i logično je da će netko prije ili kasnije varati u tome. No iskreno, varanje je najmanji problem s kojim se susrećem. ‘Jeftin’ umak s velikim heat ratingom ne postoji, a ako kupim umak za 15 kn u kafulanda na kojem je slika spaljene šume, i heat rating ‘extreme fucking fire inside’, ne očekujem previše.. no nisam ga ni platio previše, pa me nije briga.
Veći problem je kada umak pređe granicu ‘boli’, pa onih par kapi koje ste kapnuli u tanjur, odmah pojedu žlicu, tanjur, stol i pola kvadrata pločica ispod stola (još gore ako imate parket u kuhinji..).
Neka netko digne ruku tko je osjetio, ili može razaznati više od jednog sastojka u tom umaku?! (osim feferona naravno). Zadnji put kada sam kapnuo takav umak od domaće konkurencije (alpenos), psovke sam vrtio po jeziku, lupao glavom o zid, sjeo, puhao, skakao, pa opet sjeo.. Izvrsno, čovjek nije lagao i ima jebeno snažan umak. No iskreno, to je sve čega se sjećam. Okus? Ne sjećam se, trauma ga je izbrisala.
Vjerujem da ne postoji onaj koji takve umake maže na kruh, i uživa u punoći okusa, teksturi i zanimljivoj kombinaciji.. takvi umaci su spravljeni da budu jebeno snažni. Da požalite onu jednu kap i tražite kravu koju bi mogli pocicati naiskap. Drago mi je za one koji će negirati moj sarkazam i reći da baš oni uživaju u superhot umacima, osjete sve sastojke, predivne teksture itd…
Koja je onda točno svrha takvih umaka? Nisu u stanju prenijeti ono najbolje, svježinu i miris koju imaju plodovi. Jedino su korisni u trajnosti. Primjera radi, takvog umaka stavite kap-dvije, gdje bi onog običnog stavili žlicu. Naravno da će duže trajati.
Srećom, mi u HR nismo još uspjeli proizvesti ono što amerikanci imaju na tržistu, iako imamo dobre kandidate. Ja na žalost (iako mi ovo može smanjiti popularnost) nikad nisam gurao svoj umak u tom pravcu. Extreme umak je stao u gornjoj granici gdje sam krenuo gubiti osjećaj i miris. Postoje li jači?, naravno da postoje.. No isti oni koji su probali moj extreme umak su dali thumbs up za okus i miris. Osobno smatram da je to vrjednije u ovoj branši, nego silovati umak da nosi na etiketi upozorenje za ljude s pace-makerom i malu djecu.
Na razgovor s kolegom entuzijstom u ljutoj hrani, me nagnalo zatvaranje očiju na spomen blagog umaka kojeg imam, točnije onog s marelicom. Oni koji su ga probali su vratili samo pohvale za njega. U nekoliko slućajeva, ljudima bi poslao sve 3 verzije, a dobio bih komentar ‘onaj od marelice je jebena bomba’, bez da uopće komentiraju ostalu dvojicu. No jebiga, njemu je heat-rating tamo negdje oko 3/10 i samim tim jednostavno nema šansu s ostalom dvojicom. I ja bih napravio isti odabir prije 3-4 godine kada sam polagano krenuo u ove vode. Sve se svodilo na extremne oznake, praškove, koncetrate i extrakte.. Ako nisam u grču, nije bilo dobro.
Par godina nakon drugačije razmišljam. U ‘jutoj spizi tražim gušt, okus i miris kojeg mi ni jedan drugi prilog hrani ne može ponuditi. Osjećaj vrućine na jeziku dođe kao zgodan dodatak. No vjerojatno imam ovakvo stajalište zato što s umacima živim svaki dan. Feferone jedino u čaj ne stavljam, i sve to ne bi baš imalo smisla ako bi bio okružen superhot umacima. Svako jelo bi se pretvorilo u borbu i znojenje.
Ako si već želim prirediti dobar i kvalitetan obrok, radije da on bude umjeren, ukusan, zavodljiv mirisom itd.. slobodno citirati nekog od masterchef sudaca.
Usporedbe radi, meksikanci i indijci svakodnevno koriste ljute papričice u svojoj prehrani već stoljećima. Iskreno me zanima dali bi to bila istina da su im ponuđeni samo superhot feferoni? Sumljam..
I ako se ne varam, ghost peperu je proizvodnja krenula uzlazno u trenutku kada su krenuli raditi suzavac od njega, a ne tacose.
